Karijera Arne Sorensona, čelnog čovjeka Marriotta od 2012., je najblaže rečeno zanimljiva. Porijeklom iz američke luteranske obitelji, rođen je u Tokiju gdje je rastao do sedme godine. Odmah nakon završenog koledža proveo je tri mjeseca u ratom zahvaćenom Libanonu. Putovao je zemljom i razgovarao s lokalnim stanovništvom i vjerskim vođama. Zatim je prvo na red došla odvjetnička karijera, a s 34 godine prvi je put susreo Billa Marriotta dok je zastupao njihovo poduzeće u jednom sporu.
Godinu nakon toga, primio je iznenadan poziv. Jedini njegov uvjet za prelazak u Marriott bio je da to ne bude kao odvjetnik. Narednih godina učio je o vođenju poduzeća. Moglo bi se čak reći da ga je Bill Marriott pripremao za svog nasljednika. Sorenson je u Marriottu pokrenuo razne programe, poput programa raznovrsnosti i inkluzije, programa održivosti te partnerstva za očuvanje amazonske prašume. Na poslovnom planu zadatak mu je povećati prihode Marriotta koji je posljednjih godina bio u krizi uslijed recesije.
Karijera menadžera koji nije završio svoj posao
Kad neki posao ne završimo, obično se moramo vratiti na njegov početak kako bismo ga doveli do kraja. Karijera osnivača Twittera zahtijeva od njega povratak na mjesto zločina, ovog puta kako bi pokušao izvući svoje staro poduzeće iz problema. Twitter je za novog predsjednika Uprave imenovao jednog od osnivača – Jacka Dorseyija. Zanimljivo je da se Dorsey priključio rijetkoj grupici predsjednika Uprava koji ne primaju plaću, kao ni druge bonuse ni kompenzacijske pakete. Nisam baš siguran zašto se vraćaju, ali ima ih. Drugi takvi primjeri su Larry Page iz Googlea, John Mackey iz Whole Foodsa ili Kosta Kartsotis iz Fossil Groupa. Jedan od njih bio je i Steve Jobs.
Svi oni posjeduju dovoljno dionica tih poduzeća da im nikakve dodatne pogodnosti ne bi donijele veće koristi. Dorsey tako već posjeduje dionice poduzeća u vrijednosti od 21,9 milijuna dolara. Osim toga, predsjednik je Uprave, osnivač i glavni dioničar poduzeća za mobilna plaćanja Square čije dionice također uskoro planira ponuditi tržištu. Time se ujedno šalje poruka da predsjednik Uprave radi isključivo i jedino za dioničare i njihove interese. Također se spekulira da Dorsey ovime želi poručiti, baš kao i Jobs svojedobno, da dolazi oživjeti poduzeće koje je pomogao osnovati.
Karijera menadžera na odlasku
Svi bi mi htjeli da nam karijera raste strmoglavo i da nam kroz neko vrijeme i rezultat bude sasvim pristojan kako bismo ostvarili bonus. Ono što se dogodilo ovom menadžeru ipak nadmašuje i naša očekivanja. Stephen Elop 2010. godine prešao je iz Microsofta u Nokiju i tako postao prvi stranac koji je upravljao Nokijom. U veljači 2011. upozorio je zaposlenike Nokije na opasnu situaciju u kojoj se tvrtka nalazi, okružena inovativnim konkurentima koji joj otimaju dijelove tržišta. Stoga je odlučio da Nokia treba napustiti vlastiti operativni softver za pametne telefone i koristiti, umjesto njega, Microsoftovu tehnologiju.
Prvi telefoni izbačeni su na tržište u rujnu 2012. ali nisu povratili tržišne udjele od Applea i Android telefona. Početkom rujna ove godine sklopljen je dogovor o preuzimanju Nokijinog odjela mobitela od strane Microsofta. Akvizicija je dovršena početkom 2014. nakon što su je odobrili Nokijini dioničari. Elop je tom prigodom pristao da odstupi s mjesta izvršnog direktora Nokije i preuzme novu funkciju u Microsoftu. Prema ugovoru koji je Elop sklopio s Nokijom prilikom zapošljavanja, prodajom Nokije nekom drugom poduzeću Elopu pripada 25,4 milijuna dolara bonusa od čega će 70% financirati Microsoft. Stoga je čitav taj dogovor izazvao mnoge kritike u smjeru Elopa, ali i pitanja nije li Nokija već 2010. razmišljala o napuštanju poslovanja s telefonima!
